(za izložbu u MSU Istre,
Pula; 2011.)
smijao sam se danima i smijao sam se noćima
dok otvaralo se Nebo
i eonima još
pišajući gol na kiši
prije sada i prije poslije
ja sam Ocu spokojno okrenuo leđa
i na inje indiferentno njegovo tijelo polegao
i eonima još
kraj patuljaka i kraj gorostasa
taleći svoje jastvo topeći svoju krv
sve dok se nisam probudio
i probudio sam se Lijepa
među svim tim zvijezdama izgubljen
i bio sam otac svoj i bila sam majka svoja
dok otvaralo se Nebo
dok smijalo se Nebo