(za izložbe održane u
Puli, Labinu, Osijeku, Vinkovcima, Zagrebu; 2009-2012.)
2007. godine, kada sam objavio ove radove, svijet je još stajao dobro, na vidiku nije bilo ni krize ni covid-a.
Umjetnik je šaman, on čita znakove vremena da bi zajednici poslao poruku iz budućnosti.
Danas se suvremeni umjetnici, gotovo u apsolutu, bave pasatizmom.
Da li sam želio biti prorok ili sam želio biti pjesnik, nije ni bitno;uglavnom sam uspijevao, uglavnom nisam griješio.
Ali prije svega trebao sam jedan simbol, nešto upečatljivo; snažan i moćan postupak kojim se izuzimam, udaljujem, štitim od cijelog tog… Svijeta.
Trebao sam amulet, plahtu, odmak, trebao sam kriptu, škulju bez svjetla izvana.
Stare agresije, želja da se umre, nestane, a da se istovremeno preživi, sklonost samoranjavanju, svakom obliku kažnjavanja…
Zar su baš meni pripale Vincentove uši? Carstvo trivijalnosti i jada.
Figure i autoportreti;
dokumentirani pokušaj vlastitog izbavljenja, u svakom slučaju s onu stranu bilo kakvog New Age-a.
Što god se zbivalo meni, zbivalo se i drugima. Svojom sam voljom vlastito tijelo izjednačio s društvenim.
Egzorcizam bih spomenuo; tamno odjelo skrojeno po mjeri, bijela košulja, kravata.
Michelangellovi robovi ponovo u modi.
Koristio sam sebe kao model, živi model; od svog sam tijela učinio skulpturu.
Slikao sam sebe u crvenoj Burberry kravati; dok jedem, pišam, serem, dok se molim, dok se sramim, dok se krvavih ruku ne osvrćem.
Učinio sam niz fotografskih autoportreta i billboarda. Redovito su cenzori i carinici mom talentu pokušali uskratiti zadovoljstvo objavljivanja. Moju umjetnost nisu željeli.
Poput Bruxelleskih birokrata, dogovorno i prešutno, oni su mnogim stablima još pilili korijenje, i zatečenu javnost složno obmanjivali.
Zastavnici svih boja pepelom su istine prekrili stoljeća.
No čovjek u crvenoj Burberry kravati nije stvoren da gubi; dok majmun pleše, dok se majmun smije, on pobjeđuje. On uvijek pobjeđuje.
Snimio sam video triptih – “Suze, Krv i Znoj”, povračao sam i plakao pred kamerama i napokon…
Napokon sam u ulici Uskoj sreo lice svog gospodara.
Nisam nikad težio ugodi.
Znate već, van svakog labirinta, uštapa, ogledala, van svake ikonografije, metafore, dosjetke. Van svake oseke i plime. Zdravih kutnjaka u vrtu proplamsalih ruža.